Povijest Župe sv. Ane Ljuti Dolac

lju i bio 21Župu čine dva naselja: Ljuti Dolac i Biograci. Osnovana je 1864. od dijelova dviju tada prevelikih župa: od župe Široki Brijeg, koja se prije redovito nazivila Blato, pripala su joj neka sela Ljuti Dolac, Biograci i Jare, a od župe Brotnjo kruševska sela Krivodol, Selište, Čule i Podgorje. Kasnije se od Ljutog Doca odcijepila župa Kruševo (1924.), a župi je pridruženo još i selo Sretnice, koje je do tada pripadalo Gradnićima. Kasnije (1966.) od župe se odcijepila i župa Jare, koja u svome sastavu ima samo istoimeno selo. Tako su u župi ostala samo dva velika sela: Ljuti Dolac i Biograci. 1872. godine dobiva razinu župe.

 

Župa posjeduje matične knjige od osnutka 1864. do danas, u dosta dobrome stanju. Stanje duša rađeno je, čini se, u godinama nakon Drugoga svjetskog rata: jedan svezak za selo Ljuti Dolac, drugo za selo Biograce. Župni ljetopis vodi se tek od 1935., ali i on, na žalost, s prekidima, zbog nemara pojedinih župnika. Ima pet svezaka.

Sela su smještena na južnome rubu Mostarskoga blata. Plodna zemlja, sunce i voda osiguravali su kruh stanovništvu. Ovdje uspijeva duhan, vino, povrće i žitarice, a prije su se brojni bavili i stočarstvom. Osobiti su specijalitet Blata prikanci, malene ribice koje se mogu pronaći samo kada blato naraste u jezero, u selima uz Blato. Inače je poplavljivanje polja povezano s velikim poteškoćama, jer nije sigurno kada će se voda povući i hoće li se moći pokositi trava, koja je pogotovo u starijim razdobljima bila nužna za uzdržavanje stočnoga fonda. Godine 2010. voda se povukla vrlo kasno, kada je kosidba već davno trebala biti završena, pa su se seljaci slabo okoristili sijenom te godine. Nije asno je li sve to posljedica velikih kiša koje su neprestano padale mjesecima, ili dijelom i novoga sustava puštanja vode u hidrocentralu u Jasenici u Mostarskome polju.

Ovo je područje bilo naseljeno i u predrimsko doba. Arheološki nalazi svjedoče da je tu život cvjetao i u rimsko vrijeme, a posebno valja istaknuti rimsko naselje u Biogracima, na lokalitetu Gradina.

MATERIJALNA IZGRADNJA

Prvi samostalni kapelan fra Mijo Nikolić, rodom Bosanac iz Kreševa, započeo je izgradnju prve župne kuće, ali je nije uspio dovršiti uspjelo je to njegovu nasljedniku fra Mati Buliću 1867. godine. Zemljište za izgradnju predviđenih crkvenih objekata: župne kuće i crkve već je ranije kupio matični franjevački samostan sa Širokoga Brijega od jednoga muslimana, na dominantnoj fini iznad Mostarskoga blata, s lijepim pregledom na selo polje. Kuća je tijekom vremena postala i tijesna i derutna, pa je tražila obnovu. Temeljito je preuređena najprije 1929.,a onda 1962. — 1966. te konačno dovršena 1968. Poslove je do najprije župnik fra Eugen Tomić, a dovršio fra Marko Dragićević st. Kuća je u toj obnovi podignuta za čitavi kat, tako konačno zauvijek riješeno pitanje prostora. Godine 1971. sagrađena je garaža i pomoćne prostorije pred podrumom žu- kuće, a 1972. velika čatrnja.

Crkvu je sa župljanima sagradio župnik fra Ivan Vasiljević 1883.-1890. Mali zvonik dograđen je 1910. godine. Crkva je obnovljena 1911., a do kraja izgrađena tek 1920. godine. Ta je crkva ipak bila premalena za toliku župu, a i vlaga ju je nagrizala iz godine u godinu. Stoga je tražila i proširenje i obnovu. Potpuno je preuređena počev od 1969.: najprije je uklonjen veliki komad brijega iza crkve, a onda nastavljeno s uređenjem crkve 1971. godine. Crkva je proširena izgradnjom nove apside, svetišta i poprečne lađe. Dobila je oblik latinskoga križa. Na pročelju crkve izgrađen je veliki zvonik. Od stare crkve tako je ostalo malo: pročelje i dva uzdužna zida u duljini od 19 metara. Nakon proširenja i obnove crkva je imala 450 m2 korisna prostora. U proširenju se na katu nalazi vjeronaučna dvorana, a ispod nje velika sakristija, ujedno kapelica za svagdanje mise. Do 1976. crkva je bila elektrificirana te su zidovi iznutra finirani. Ipak nisu bili dovršeni svi predviđeni radovi, pa je izostala i proslava 100. i 110. obljetnica osnutka župe (1964. i 1974. godine). Radove na obnovi crkve vodio je župnik fra Marko Dragićević st., a nastavio ih je fra Ferdo Majić. Tijekom 1978. i 1979. crkva je dobila keramičke pločice kao pod, oltar je obložen posuškim kamenom, a zidovi, vrata i prozori su obojeni. Istodobno je postavljena moderna rasvjeta, kao i ozvučenje, kako u crkvi, tako u popratnim prostorijama. Crkva je osvijetljena i izvana. U 1980. postavljene su i nove klupe. Godine 1989. u potpunosti je dovršen zvonik na crkvi: na nj je postavljeno krovište i kupola (bakreni krov) te križ od nehrđajućega čelika. Postavljeno je i stubište u zvoniku, prozori na otvorima te je zvonik iznutra osvijetljen. Iste je godine izvedeno i preklesavanje kamena na pročelju crkve, koje uistinu lijepo izgleda. Unutarnjost crkve konačno je obogaćena umjetničkom slikom sv. Ane s Marijom (Malom Gospom), veličine 5 x 3 m, djelo Smiljana Popovića. Fra Stanko Pavlović također je postavio i elektrificirao četiri zvona i popločao prostor oko crkve i uveo grijanje u crkvu. Pristupna cesta do crkve trasirana je, nasuta i asfaltirana u prvoj polovini 1981. godine. Istu cestu je vidno proširio i asfaltirao fra Valentin Vukoja a nešto kasnije uz crkvu izgradio i veliko parkiralište. Isti župnik je 2006. potpuno obnovio prezbiterij i postavio novo svetohranište.

Područna crkva u Biogracima izgrađena je u razdoblju od 1994. do 1997., a dotjerivanja su nastavljena i kasnije. Selo ima oko 170 obitelji, a uspjeli su podići prostranu i lijepu crkvu. Zemljište je darovao Biogračanin Perkan Ljubić. Radove je vodio župnik fra Stanko Pavlović. Posvećena je sv. Juri. Prva misa slavljena je u još nedovršenoj crkvi na sv. Juru, 23. Travnja 1997. Predvodio ju je fra Jozo Zovko, širokobriješki gvardijan, s Desetak svećenika i više stotina vjernika. Otada se u crkvi mise slave svake nedjelje i zapovjednoga blagdana. Na pročelju crkve nalazi se natpis: Na čast svetom Juri zaštitniku sela Biograca ovu crkvu sagradili su uz pomoć mještana i dobročinitelja fra Stanko Pavlović i fra Andrija Soljić, 23. 04. 1991. godine. U dnu crkve nalazi se i ploča sa zahvalnicom spomenutom mještaninu Perkanu Ljubiću. Crkvu je vidno uljepšao župnik fra Valentin Vukoja s tridesetak masivnih klupa za sjedenje.

 

KRETANJE STANOVNIŠTVA

Prema popisu iz 1742. u Ljutome Docu živjelo je tek 13 obitelji s 80 katolika, a u Biogracima 10 obitelji s 85 katolika — ukupno na području današnje ljutodočke župe 23 kuće i 165 katolika. (Selo Tata, koje se navodi u popisu, je današnja Taca, Taćija — zaselak sela Jara.) Po popisu iz 1768. na istome prostoru su 32 katoličke obitelji s 234 člana: Ljuti Dolac 18 — 150, Biograci 14 — 84. Biskup Miletić zabilježio je da je u Ljutome Docu 1813. bilo 35 katoličkih kuća sa 190 članova, a u Biogracima 20 kuća sa 123 člana, ukupno 55 kuća s 313 članova. To znači daje stanovništvo raslo veoma sporo. Taj je rast još više zaustavljen zbog velike kuge 1814.-1818. godine. To svjedoči i broj katolika iz 1844. godine: u Ljutome Docu bilo je 40 domaćinstava s 262 katolika, a u Biogracima 24 domaćinstva s 219 katolika — ukupno 481 katolik u 66 obitelji. Prema Šematizmu fra Petra Bakule u župi Ljuti Dolac, koja je u međuvremenu osamostaljena od Širokoga Brijega (1864.) bilo je 1170 katolika; na području današnje župe 479 katolika u 82 kuće (Ljuti Dolac 51 — 299, Biograci 31 — 180). Vidljivo je da je broj u Biogracima manji nego prije 23 godine. Nije poznato zbog čega. Godine 1882. u župi Ljuti Dolac živi 1546 župljana u 211 domaćinstava: od toga u selu Ljuti Dolac 434 u 53 obitelji, a u Biogracima 249 u 36 obitelji; ukupno na području današnje ljutodočke župe 683 vjernika u 89 obitelji. Godine 1889. u župi je 1768 duša u 237 obitelji (nemamo podataka po selima), a 1892. godine 1935 osoba u 258 kuća; od toga u Ljutome Docu 513 osoba u 65 obitelji, a u Biogracima 304 u 42 obitelji — ukupno 817 duša u 107 kuća. Broj župljana dakle osjetnije počinje rasti tek krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Godine 1899. u župi je 2273 katolika, a 1902. godine 2334 katolika u 312 obitelji. Nema podataka po selima. U župi je, skupa s Jarama, ali bez Kruševa koje se odcijepilo 1924., godine 1932. živjelo 2853 vjernika u 387 domova, a 1940. na istome prostoru 3506 vjernika. Prema popisu iz 1935. u župi živi 3090 katolika u 424 doma; po selima: Ljuti Dolac 170 obitelji — 1150 vjernika; Biograci 83 — 840, Jare 171 — 1100; bez Jara 253 obitelji i 1990 vjernika. Na području župe živjelo je k tomu 6 pravoslavnih i 6 ciganskih obitelji.

Godine 1937. u župi je 431 katolička obitelj s 3055 vjernika; bez Jara 264 obitelji i 1708 vjernika (Ljuti Dolac 175 — 1050; Biograci 89 — 658). Godine 1958. u župi je 590 obitelji i 3751 župljanin; bez Jara 354 obitelji i 2319 župljana (Ljuti Dolac 237 — 1576, Biograci 117 — 743). Prema popisu iz 1962. reklo bi se pak da rat nije spriječio rast stanovništva kao u brojnim drugim hercegovačkim župama: te je godine u župi, još uvijek s Jarama, 670 obitelji s 4414 vjernika. To je pravo čudo ako znamo da je u župi u ratu poginulo 238 župljana, odreda mladića. Čini se da je ipak broj župljana ponešto precijenjen. Godine 1975. u župi živi 2254 katolika u 424 obitelji, dakako bez Jara, župe koja se u međuvremenu (1966.) odcijepila; 1980. godine u 418 obitelji živi 2015 vjernika; 1985. godine u 438 obitelji 1955 vjernika; 1991. u 448 obitelji 1848 katolika; 1995. u 460 obitelji 1848 katolika; 1999. u 521 obitelji 2094 vjernika; 2002. godine tu je 2059 župljana. Godine 2006. u župi je bilo 2100 vjernika u 520 domova, od čega u Ljutom Docu oko 1380 župljana u 360 obitelji, a u Biogracima oko 720 župljana u 160 obitelji. To znači da je u posljednjim godinama iseljavanje iz župe zaustavljeno i da broj župljana lagano raste. Godine 2010. u župi žive 2022 vjernika u 541 kući.

Pastoralni djelatnici

 

župnik

 

      župni vikar

 

fra Mijo Nikolić

1864.-1866.

fra Mate Bulić Prskalo

1866.-1871.

fra Filip Čović

1871.-1880.

fra Rafo Radoš

1880.-1884.

fra Andrija Saravanja

1884.-1885.

fra Ivo Vasilj (ević)

1885.-1906.

fra Križan Galić

1906.-1908.

fra Pio Knezović Bago

1908.-1910.

fra Cvitan Dodig

1910.-1911.

fra Dujo Ostojić

1911.-1913.

fra Filip Bebek

1913.-1925.

     fra Zlatko Sivrić

1921.-1923.

fra Roko Sabljić

1925.-1939.

fra Petar Bakula ml.

1939.-1943.

fraVencel Kosir

1943.-1946.

fra Mile Miloš

1946.-1947.

     fra Jerko Karačić

1946.-1947.

fra Jerko Karačić

1947.-1952.

fra Ratimir Kordić

1952.-1953.

fra Krsto Ravlić

1953.-1956.

fra Inocent Penavić

1956.-1962.

     fra Božo Bubalo

1959.-1964.

fra Eugen Tomić

1962.-1966.

fra Petar Krasić

1966.-1967.

fra Marko Dragićević st.

1967.-1977.

fra Grgo Martić

1977.-1978.

fra Ferdo Majić

1978.-1985.

     fraTihomir Kutle

1978.-1980.

     fra Andrija Šoljić

1980.-1999.

fra Petar Vlašić

1985.-1988.

fra Stanko Pavlović

1988.-1999.

fra Alojzije Bošnjak

1999.-2000.

fra Robert Kiš

2000.-2003.

fra Valentin Vukoja

2003.-2008.

     fra Luka Zorić

2003.-2005.

fra Robert Kiš

2008.-2013.

fra Ante Kurtović

2013.-

 

lju i bio (21)

 Ljuti dolac

lju i bio (5)

Biograci